ORGANSKI MLIJEČNI PROIZVODI – STRAH ILI POTREBA?
U današnje vrijeme sve se više pitamo što mi to jedemo i čime hranimo našu djecu. Trujemo li se zapravo hranom i kako možemo znati je li neka hrana uistinu zdrava za nas i našu obitelj?
Jesmo li opsjednuti strahom koji nam nameću mediji ili uistinu ne bismo trebali kupovati ništa što nema eko-certifikat?
EKO, BIO, ORGANSKO – ŠTO TO ZAPRAVO ZNAČI?
Prema definiciji, eko hrana mora se proizvoditi u strogo kontroliranim uvjetima: ne smiju se upotrebljavati mineralna gnojiva, pesticidi niti točno određeni aditivi, mora se često ispitivati tlo i zrak na mjestu uzgoja. U proizvodnji organskog mlijeka zabranjeni su antibiotici i hormoni rasta, a humana briga o životinjama ključno je načelo.
Dakle „bio“, „eko“ i „organsko“ samo su oznake za povratak u „dobra stara vremena“, prije zagađenja i hiperprodukcije, u vremena kad su ljudi bez bojazni prepuštali rast biljaka i uzgoj domaćih životinja prirodnom tlu, sunčevoj svjetlosti i toplini, čistoj vodi i nezagađenom zraku, te intuitivno znali da hrana koju su pri tom dobivali sadrži svu potrebnu vitalnu energiju.
TREBAMO LI SE BOJATI DOMAĆIH MLIJEČNIH PROIZVODA KOJI NEMAJU EKO-CERTIFIKAT?
Ne. Sve je zapisano u proizvodu koji je došao do našeg stola.Domaći mliječni proizvodi koji nemaju eko-markicu nose unutarnji, nevidljivi zapis kvalitete i dodir prirode, te su jednako dobri i hranjivi kao i oni koji nose vanjske oznake. Mogu se, dakle, konzumirati bez straha.
Uostalom, način tretiranja ne može se sakriti. Prisutnost štetnih tvari lako je mjerljiva u brojnim laboratorijima koji rade na zaštiti zdravlja potrošača. Analize su dostupne svima.
Na sreću, Hrvatska ima još dovoljno nezagađenih područja za prirodnu i zdravu proizvodnju. Nedaleko od gradske vreve, još uvijek mirišu zelena polja, a noću se vide zvijezde.Stoga većina domaćih mliječnih proizvođača još uvijek radi na tradicionalan način na kakav se radilo puno prije današnjih, zagađenjem uvjetovanih, strogo kontroliranih uvjeta.
Takvi su prirodom okupani krajevi podrijetlo našeg ghee-a. Proizveden od maslaca isključivo hrvatskih mliječnih proizvođača, on u sebi čuva najdragocjenije sastojke tla, vode, sunca i zraka iz kojih je potekao. Ne zaboravimo da je u svemu sudjelovala i ruka domaćeg čovjeka – od težaka, poljodjelca, preko domaćih proizvođača stočne hrane, proizvođača opreme za farme, hrvatskih mehaničara, servisera traktora, strojeva i muzne opreme, veterinara…do domaćih prijevoznika i trgovaca – koji su uložili intuiciju, znanje, trud i ljubav kako bi sačuvali ono što nam priroda lijepe naše nesebično daje.
Eko-certifikat bitan je ukoliko ne znamo u kakvim je uvjetima hrana proizvedena, za razliku od one čije podrijetlo znamo.
A koju zemlju poznajemo bolje od naše vlastite? Vjerujemo li joj još uvijek?
autor: people2people
