Je li kalorija zaista kalorija, tj. postoje li razlike u promjenama tjelesne mase ovisno o tome iz kojeg izvora (ugljikohidrati, proteini, masti) dolaze kalorije?
Kako stvari stoje, istraživanja na ovu temu provedena su još 1932. i 1956. godine.
Prvo su 1932. godine Lyon i Dunlop proveli istraživanje pod nazivom „THE TREATMENT OF OBESITY: A COMPARISON OF THE EFFECTS OF DIET AND OF THYROID EXTRACT“.
Na početku su testirali povezanost gubitka tjelesne mase i ukupnog kalorijskog unosa. Prehrana različitih skupina je bila takva da je otprilike 40% kalorija dolazilo iz ugljikohidrata, 24% iz proteina, te 36% iz masti, ali su varirali ukupan unos kalorija. Bez iznenađenja, rezultati su pokazali da su ljudi koji su dobivali 800 kcal izgubili više kilograma nego oni koji su unosili 1000 kcal i 1200 kcal.
Za idući su ekperiment odlučili držati kalorijski unos konstantnim, a varirali su udjele ugljikohidrata, proteina i masti. Rezultati su pokazali da su gubitak tjelesne mase i unos ugljikohidrata obrnuto proporcionalni, tj. zabilježeni su najveći gubici tjelesne mase kad je unos ugljikohidrata bio nizak.
Iduća studija na istu temu zove se “CALORIE INTAKE IN RELATION TO BODY-WEIGHT CHANGES IN THE OBESE”. Istraživanje su proveli Kekwick i Pawan 1956. godine u Londonu.
Proveli su 3 eksperimenta.Prvi eksperiment je bio isti kao i kod Lyona i Dunlopa te su došli do istih rezultata.
U drugom su eksperimentu podijelili sudionike u 3 grupe. Sve 3 grupe su dobivale 1000 kcal dnevno, s tim da je kod jedne grupe 90% kalorija dolazilo iz ugljikohidrata, kod druge 90% kalorija iz proteina, a kod treće 90% kalorija iz masti. Proteinska grupa je izgubila dosta tjelesne mase, grupa s mastima je izgubila još više tjelesne mase od prethodne grupe. Ugljikohidratna grupa ne samo da nije ostvarila veliki gubitak na masi, već je preko 50% grupe čak dobilo na masi.
Kao treći i konačni eksperiment odlučili su povećati kalorijski unos s time da promjene odnose makronutrijenata. Pokazali su da su pacijenti mogli dobivati ili barem zadržati tjelesnu masu na prehrani od 2000 kcal normalnih proporcija. Zatim su te iste pacijente stavili na prehranu bogatu mastima i proteinima koja je sadržavala 2600 kcal dnevno, a pacijenti su izgubili na tjelesnoj masi.
Zaključak: Kalorija iz ugljikohidrata nema isti učinak na promjenu tjelesne mase kao kalorija iz proteina te isto vrijedi za kaloriju iz masti. Ona klasična jednadžba “unesene kalorije minus potrošene kalorije” je u najbolju ruku nepotpuna, a nakon ovakvih rezultata možemo reći da je i naprosto kriva.
Izvori:
http://qjmed.oxfordjournals.org/content/1/2/331.full.pdf+html
http://www.paunchiness.com/wp-content/uploads/2010/12/Kekwick-Pawan-1956-Lancet.pdf
autor: Donat Rupčić
