Proteini – što su, zašto ih trebamo, koje su razlike između biljnih i životinjskih?

Velik dio ljudi kad čuje riječ “proteini” pomisli na “tamo neki prah koji uzimaju bilderi” pa idemo odmah to riješiti. Proteini (stari naziv: bjelančevine) su jedan od tri osnovna makronutrijenta (druga dva su ugljikohidrati i masti). Nalazimo ih u većim količinama u hrani poput mesa, ribe, jaja, sira, orašastih plodova, itd. Onaj “prah” je izolat proteina sirutke – korisna stvar, ali se nikako ne smije brkati s pojmom proteini.

Proteini u prvoj liniji imaju gradivnu ulogu u organizmu. Tako je, građeni smo od proteina pa nije ni čudo da nam upravo oni trebaju za rast i oporavak. Ono što su cigle na kući, to su u našem tijelu proteini. Osim gradivne, proteini imaju i regulatornu funkciju – neki hormoni su zapravo proteini.

Sami proteini imaju jako kompleksnu građu. Građeni su od aminokiselina koje se povezuju u dugačke lance. Naš probavni sustav razgrađuje proteine koje unesemo hranom do aminokiselina te onda tijelo iskoristi te aminokiseline za sintezu vlastitih proteina (mišino tkivo, hormoni, itd.) Tako da u suštini mi nemamo potrebu za proteinima, već za aminokiselinama. Aminokiseline se dijele na esencijalne (nužno ih je unijeti hranom) i neesencijalne (tijelo ih može sintetizirati iz drugih aminokiselina). Ne zamaram vas bezveze time, to je bitno za iduću cjelinu. 😉

RAZLIKE IZMEĐU PROTEINA BILJNOG I ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA

#1: Aminokiselinski profil
S obzirom na količine pojedinih esencijlanih aminokiselina od kojih se sastoji protein, pričamo o potpunom (kompletnom) i nepotpunom proteinu. Kompletan protein ima zastupljene sve esencijalne aminokiseline u dovoljnim količinama (sav protein životinjskog podrijetla te manji dio proteina biljnog podrijetla). Na primjer, u žitaricama nema dovoljno aminokiseline lizina, a u mahunarkama aminokiseline metionina.
Stoga je potrebno komplemenirati proteine biljnog podrijetla (primjerice kombinirati žitarice i mahunarke) kako bi unos svih aminokiselina bio zadovoljen.

#2: Iskoristivost proteina
Iskoristivost uzima u obzir probavljivost proteina i biološku vrijednost proteina. Probavljiost proteina biljnog podrijetla je manja od životinjskog zbog strukture biljnog tkiva te neke biljke sadrže i inhibitore enzima za probavu proteina.
Biološka vrijednost biljnih proteina je također manja od životinjskih. Općenito, protein će se učinkovitije iskoristiti što je aminokiselinski sastav unesenog proteina sličniji potrebama organizma.
Primjer: biološka vrijednost proteina jaja je 100 (sav protein se iskoristi za rast), a kukuruza 60 (samo 60% apsorbiranog proteina se iskoristi za rast, a ni apsorpcija kod kukuruza nije 100%).
Iz navedenog jasno slijedi da je iskoristivost proteina životinjskog podrijetla veća od iskoristivosti proteina biljnog podrijetla.

#3: Količina proteina po jedinici mase i prateći makronutrijenti
Najlakše ćete shvatiti ako odmah krenem s navođenjem primjera. 100g bijele piletine sadrži oko 23g proteina i minimalnu količinu masti. Sir (tipa gauda) na 100g ima 24g proteina i 26g masti. Riža na 100g ima 8g proteina i 80g ugh. Razno povrće i voće ima zanemarive količine proteina.
ALI, imaju i vegani na raspolaganju namirnice s puno proteina po jedinici mase poput orašastih plodova (bademi), mahunarki (soja, kikiriki), sejtana (čak 75g proteina na 100g!), itd.
Još jedan faktor koji ovdje valja uzeti u obzir je cijena. Općenito su koncentrirani izvori proteina životinjskog podrijetla jeftiniji od koncentriranih izvora proteina biljnog podrijetla, ali i ovdje ima iznimaka.

Hvala na čitanju. 🙂

Autor: Donat Rupčić
Možete me pratiti i kontaktirati putem Facebooka.
Još bi vas moglo zanimati: 10 osnovnih smjernica za gubitak masti