MEHANIČKA NAPETOST jest primarni faktor kada se radi o hipertrofiji potaknutoj treningom. Sam pojam treninga već podrazumijeva da se mora stavljati neka napetost na mišiće. Istraživanja pokazuju da su mehanoreceptori osjetljivi i na iznos opterećenja (u praksi: kilaža s kojom se radi) i na trajanje opterećenja (vrijeme pod napetošću, TUT).
Kada su mišići adekvatno mehanički opterećeni i opskrbljeni potrebnim nutrijentima, tijelo reagira tako da se prilagodi povećanjem mišićne mase. Ta prilagodba se postiže procesom koji se naziva mehanotransdukcija. To je proces u kojem se mehaničke sile u mišićima prevađaju u kemijske signale unutar samog mišićnog vlakna. Ovdje glavnu ulogu imaju mehanoreceptori koje smo već maloprije spomenuli – osjetila koja reagiraju na mehanički pritisak. Onda slijedi cijela kaskada enzimatskih reakcija i metaboličkih puteva, ali to je van opsega ovog članka. Smatram da nema potrebe da ulazimo toliko u dubinu, već je ovo dosta da se razumije kako mehanička napetost utječe na mišićni rast.
METABOLIČKI STRES jest drugi mehanizam koji valja razmotriti. Najjednostavnije rečeno, metabolički je stres nakupljanje metabolita izazvano tjelesnom aktivnošću. Ovdje se prvenstveno misli na mliječnu kiselinu koja nastaje kao nusprodukt anaerobne glikolize, a u manjoj mjeri i na anorganski fosfat koje je došao iz ATP-a. Postoji ovdje nekoliko faktora za koje se vjeruje da posreduju u mišićnom rastu, a sada ćemo samo u kratkim crtama proletiti kroz njih.
1. Kako određena mišićna vlakna gube sposobnost kontrakcije pod utjecajem nakupljanja metabolita, regrutiraju se i preostala vlakna kako bi se proizvodnja potrebne sile nastavila.
2. Nakupljanje laktata i H+ iona dovodi do akutnog povećanja koncentracije hormona rasta, čak i do 290 puta u odnosu na baznu razinu.
3. Povećanje unutarstanične hidracije pozitivno utječe na mišićni rast, to je kod treninga ono što se popularno naziva „pump“.
Nije striktno vezano za metabolički stres, ali primjetite da suplementacija kreatinom također povećava unutarstaničnu hidraciju pa je to dodatni pokazatelj da to kod kreatina nije „samo beskorisna voda“.
OŠTEĆENJA NA MIŠIĆNIM VLAKNIMA su posljednja stvar o kojoj ćemo govoriti danas. Kod intenzivne fizičke aktivnosti dolazi do oštećenja na mišićima. Ta oštećenja variraju od minimalnih kada je osoba naviknuta na određenu vrstu aktivnosti pa do drastičnih kada se na tijelo stavi novi stres. Kao i u zadnjem odlomku, i ovdje imamo nekoliko načina na koje ovaj mehanizam vodi do mišićnog rasta i oni dijeluju sinergistički. Oštećena se mišićna tkiva moraju regenerirati, a to se događa tako da se nove stanice spoje s već postojećim mišićnim vlaknima. Oštećenja dovode i do upalnih procesa, a onda upalni procesi dovode do lučenja određenih citokina i hormona koji potiču hipertforiju te do naticanja stanice = povećana hidracija, za koju smo maloprije objasnili zašto je korisna.
Ovdje smatram bitnim napomenuti da su oštećenja korisna do određene mjere, a prekomjerna oštećenja imaju negativan utjecaj. Tako da nemojte namjerno ciljati na mišićne upale dok trenirate!
To je to za danas, prošli smo sva tri mehanizma mišićnog rasta. Sad smo ih za potrebe članka razdvojili kako bismo mogli pogledati svaki pojedinačno, ali oni se generalno u praksi preklapaju. Trening kod kojeg se koristi dovoljno opterećenje i vrijeme pod napetošću je dovoljno dugačko (MEHANIČKA NAPETOST), ujedno će dovesti i do nakupljanja metabolita (METABOLIČKI STRES) i do oštećenja (OŠTEĆENJA NA MIŠIĆNIM VLAKNIMA). Postoje načini za staviti naglasak na pojedine mehanizme, ali o tome ćemo kada dođe vrijeme.
U člancima koji slijede ćemo vidjeti kako pojedine varijable treninga utječu na hipertrofiju pa stisnite Follow ako već niste. Ako vam se članak svidio puknite Like, tagirajte nekoga kome bi ovo moglo biti interesantno i zahvalan sam i za poneki Share.
Hvala na čitanju i tipkamo se u komentarima.